Najčešći brojevi mrežnih priključaka za Linux

U računalstvu, i još više, TCP/IP i UDP mrežama, priključak je logička adresa koja se obično dodjeljuje određenoj usluzi ili pokrenutoj aplikaciji na računalu. To je krajnja točka veze koja usmjerava promet na određenu uslugu na operativnom sustavu. Portovi se temelje na softveru i obično su povezani s IP adresom glavnog računala.

Ključna uloga porta je osigurati prijenos podataka između računala i aplikacije. Određene usluge prema zadanim postavkama rade na određenim priključcima, na primjer, web promet sluša na priključku 80 (443 za šifrirani promet), DNS na priključku 53 i SSH na priključku 22. Portovi su obično povezani s IP adresama sustava domaćina koji pokreću aplikacije.

Brojevi priključaka kreću se od 0-65535 i podijeljeni su u tri mrežna raspona kao što je prikazano:

Portovi u rasponu od 1 do 1023 poznati su kao sistemski portovi ili dobro poznati portovi. To su priključci koji su rezervirani za pokretanje privilegiranih usluga na sustavu.
Brojevi portova u rasponu od 1024 do 49151 nazivaju se registrirani portovi i uglavnom ih koriste dobavljači za svoje aplikacije. Dostupni su za registraciju kod IANA-e, tijela koje nadzire globalnu dodjelu IP adresa.
Brojevi portova između 49151 i 65535 nazivaju se dinamički portovi. Ne mogu se registrirati kod IANA-e i uglavnom se koriste za prilagođene usluge.

U ovom vodiču usredotočit ćemo se na dobro poznate luke i usluge s kojima su uglavnom povezane.

Obično koristite mrežne TCP priključke

Ovdje je sažetak koji dokumentira neke od često korištenih priključaka u TCP/IP mreži.

20: FTP (File Transfer Protocol) port za prijenos podataka između klijenta i poslužitelja.
21: FTP (File Transfer Protocol) port za uspostavljanje veze između dva hosta. Naziva se naredbenim ili kontrolnim priključkom.
22: SSH (Secure Shell) priključak. Ovo je sigurna usluga daljinske prijave gdje su podaci šifrirani.
23: Telnet. Ovo je usluga daljinske prijave koja nije kriptirana. Podaci se šalju u obliku običnog teksta i stoga se smatraju nesigurnima. Zastario je u korist SSH.
25: SMTP (jednostavni protokol za prijenos pošte). Protokol koji poslužitelji pošte koriste za slanje i primanje pošte.
53: DNS (Domain Name Service) Odgovoran za razlučivanje naziva domene u strojno čitljive IP adrese.
67 (UDP): Koristi ga DHCP poslužitelj (Dynamic Host Configuration Protocol).
68 (UDP): Koristi ga DHCP klijent.
80: HTTP (Hyper Text Transfer Protocol) koristi se za nezaštićeni web promet.
443: HTTPS (Hyper Text Transfer Protocol Secure) koristi se za šifrirani web promet.
110: POP3 (Poštanski protokol). Protokol za nešifrirani pristup poslužitelju e-pošte.
995: POP3S (Post Office Protocol Secure). Omogućuje šifriranje za POP3 protokol.
123 (UDP): NTP (Network Time Protocol).
137: NetBIOS protokol koji se koristi za dijeljenje datoteka i ispisa.
143: IMAP (Internet Messaging Application Protocol) Upravlja elektroničkim porukama pošte na poslužitelju pošte. Ne pruža enkripciju.
161/162: Za slanje naredbi i poruka koristi se SNMP protokol.
993: IMAPS (Internet Messaging Application Protocol Secure) Sigurni protokol za IMAP i pruža SSL/TLS enkripciju.
445: SMB (Server Message Block) priključak. Koristi se za dijeljenje datoteka.
465: SMTPS (Simple Mail Transfer Protocol Secure). Omogućuje šifriranje za SMTP protokol.
631: Internet protokol za ispis.

Gornja tablica je istaknula neke od najčešće korištenih brojeva mrežnih priključaka u Linuxu. Jesmo li nešto propustili? Javite nam u odjeljku za komentare.